1. Ukidanje stanarskog prava oko 7.000 stanara postali su zaštićeni najmoprimci. Takvim načinom rješenja, koja državu ništa ne košta, nisu zadovoljni ni stanari, ni vlasnici stanova. Stanarsko pravo na privatnom stanu stvoreno je u bivšoj državi, a ostavljeno je kao teret sadašnjoj državi. Ona ga treba na zadovoljavajući način riješiti kako za stanare tako i za vlasnike stanova. Treba imati u vidu da je isto tako naslijeđen društveni stambeni fond. Prodano je 320.000 stanova. Od toga 67% na obročnu otplatu od 20 i više godina. To su sredstva (obročna mjesečna otplata) kojim bi se mogla riješiti ova problematika. Glede samog Zakona o najmu, treba reći da je Ustavni sud (NN br. 18/98) ukinuo stavak 2. čl. 21 tog Zakona, kojom odredbom vlasnik ukoliko namjerava useliti u svoj stan mora zaštićenom najmoprimcu osigurati drugi useljiv stan pod uvjetima za stanovanje koji nisu za njega nepovoljniji. Dat je rok od šest mjeseci za primjereno određivanje pretpostavki za takvo useljenje. Bilo je to u travnju l998. godine. Od tada je prošlo sedam godina, a to ni do danas nije učinjeno. Mnogi su vlasnici otkazali stanovanje zaštićenim najmoprimcima, jer je prestala obveza da im osiguraju drugi stan. Neke su presude za iseljenje već postale pravomoćne. Tako je i zaštita stanara dovedena u pitanje.

2. Nakon što su se u tijeku l991. , l992. godine sve do polovice srpnja l993. godine prodavali društveni stanovi konfisciranog porijekla, uslijedila je zabrana prodaje dok se zakonom ne riješi naknada odnosno povrat oduzete imovine. Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/96) određeno je da se konfiscirani stanovi vrate prijašnjim vlasnicima, dok ostala konfiscirana imovina ima isti tretman kao i sva ostala oduzeta imovina. Na taj način, došlo je do različitog odnosa države prema stanarima takvih stanova. Jedni su stanove otkupili, a drugima to nije to omogućeno. Ti stanari koji su preko pola stoljeća stanovali u društvenim stanovima sada su se našli u stanu privatnog vlasnika. Kako je ovakovim ponašanjem zakonodavca povrijeđeno jedno od najvrednijih načela našega Ustava – jednakost , Udruga je predložila Ustanovm sudu pokretanje postupka za preispitivanje ustavnosti takove odredbe citiranog Zakona. Ustavni sud svojom Odlukom i Rješenjem to nije prihvatio (NN br. 39/99), stao je na stajalište. Cit.: «Nema diskriminacije i povrede načela jednakosti ako se različita prava i nejednak položaj građana opravdava važnim političkim, pravnim i moralnim razlozima.» Ovakovom stajalištu suda nameće se pitanje koji su to politički razlozi, da se u istoj konfisciranoj zgradi trojici stanara omogući otkup stana, a dvojici se to prijeći. Ustavni sud se pozvao na temeljna načela Dekleracije o osnovnim principima pravde za žrtve zločina i zloupotrebe vlasti. No ta međunarodna Deklaracija ne predviđa primjenu kako je to kod nas učinjeno. Navedena deklaracija ne predviđa da se ispravka nepravdi na račun ljudi koji nisu krivi za poćinjene nepravde, a pogotovo da se ljudi u istom statusu različito tretiraju. Naprotiv Rezolucija Parlamentarne skupštine vijeća EUROPE 1096 (1996g) u stavci deset savjetuje da stanari koji su u dobroj vjeri stekli stambeno pravo, prijašnjim vlasnicima nemože vratit oduzete stanove nego im treba dodjeliti pravednu materijalnu naknadu. Navedeno stajalište ustavnog suda da u Republici Hrvatskoj nesmatra se diskriminacijom ni povredom nacela jednakosti, ako se različita prava i nejednak položaj građana opravdava važnim političkim razlozima. Koliko je to izraz demokracije nije potrebno obrazlagat.

3. U saborskoj proceduri su sada domarski stanovi i adaprirani prostori podržavamo rješenje tih problema jer u takvim stanovima živi oko tisuću obitelji , nebi se smjelo dogoditi da završe na ulici i postanu socijalni problemi. Bio bi to progon kakav se u našoj državi nebi smio dogotit. Pritisak koji se na njih vrši već deset godina trebao bi onemogući i rješit već jednom njihov status.

4. Stasaju nove generacije koje trebaju dom. Bez toga nema obitelji i novog naraštaja. Udruga stanara smatra da bi trebalo iznači nove mogućnosti za efikasnije rješavanje stambenih potreba. Tkzv. Njavrevi krediti kao i POS su palijativna rješenja kojima je stvoren mali broj stanova. Predstavnici Udruge stanara Hrvatske pokušali su ostvariti neposredne kontakte s nadležnim ministarstvima za rješavanje navedenih problema, ali za to nije bilo sluha. Nadamo se ipak da će neki od navedenih problema biti razmatrani i riješeni jer je zaista dosta odugovlačenja.

Zagreb, rujna 2005. Predsjednik Udruge stanara Hrvatske

Marijan Babić 098/274-018